Vesti
Obaveštenja


15.05.2018
TC: Sistematski razvoj omladinskog fudbala u Kini – intervju: Zvonimir Jerbić

Ciljevi aktivnosti Talent Centra usmerene su na razvoj dečijeg i omladnskog fudbala u regionu. Isto tako , naša ideja je i da, u saradnji sa stručnjacima iz regiona, analiziramo  trenutne okolnosti i dajemo predloge i sugestije za kvalitetniju organizaciju i rad.  S tim u vezi želja nam je da domaćim sportskim radnicima prikažemo i ono što se radi u različitim delovima sveta, kako bi se kroz razmenu ideja, iskustava i primera pokrenuli novi projekti koji bi uticali na razvoj fudbala u našem regionu.

U poslednje vreme, četo možemo da čujemo koliko se u Kini ulaže u fudbal, dovođenjem kvalitetnih igrača i trenera i koliko se novca troši na ulaganja u infrastrukturu. Da li kinezi, po uzoru na Katar ili Emirate, na veštački način žele da promovišu i razviju fudbal u svojoj zemlji ili se to ipak radi sistemski, na duže staze, razgovarali smo sa gospodinom Zvonimirom Jerbićem, hrvatskim stručnjakom koji, posle rada u NK Osijek i drugim hrvatskim klubovima, poslednje tri godine radi u Kini kao kondicijski trener i upoznat je sa tamošnjim fudbalskim prilikama.

TC: Gospodine Jerbiću, na osnovu Vašeg isustva, da li smatrate da je ekspanzija popularnosti fudbala u Kini posledica kratkoročnih ulaganja ili dugoročnog planskog projekta koji može da da određene rezultate u budućnosti?

Z.Jerbić: Prije tri godine Kina je odlučila postati nogometna velesila koja će ostaviti trag na svjetskom prvenstvu kroz duže razdoblje, ali ne tako brzo već kontinuirano i planski. Prvi korak je bio uvođenje predmeta nogomet u sve osnovne škole za svu djecu. Predmet nogomet imaju dva puta  tjedno po 45 minuta. Ja sam bio predavač na njihovim nižim licencama i podatak da preko 70% kandidata čine učiteljice tih osnovnih škola, najbolje govori koliko se pažnje posvećuje najmlađima. Također, svaka škola zavisno od budžeta, moze angažirati stranog trenera za nogomet. Za takve poslove, kineske škole daju plaću u iznosu od 1.500 do 2.000 dolara. Neki gradovi su angažirali kompanije koje pokrivaju sve osnovne škole. Primera radi, 120 škola iz Šangaja je pokriveno sa trenerima iz Srbije, sto je za svaku pohvalu jer je 30-ak trenera dobilo posao u Kini. Za razliku od srba, hrvatski treneri ne pokušavaju organizirano izaći na ovo tržiste što je velika greška.

TC: Možete li nam ukratko opisati način organizacije rada sa najmlađim kategorijama i koliko je dece uključeno u organizovane trenažne procese?

Z.Jerbić: Sto se tiče masovnosti dovoljno je reći da, kroz školski sistem, sva djeca u Kini u uvom trenutku organizirano treniraju nogomet. Velika je ekspanzija i privatnih škola pa su tako svi veliki klubovi otvorili svoje akademije ovdje u Kini. Također, veliki broj bivših poznatih igrača, kako domaćih tako i stranih ima svoje privatne škole. Natjecanja u nizim kategorijama su organizirana turnirski, slično kao kod nas. Međutim, u Kini se pored turnira klubova, organizuju i turniri škola, gradova, provincija itd... Sva ta djeca kasnije prelaze u klubove. Već sa 15 godina igrači prelaze u klubove koji su organizirani kao internati. Šest dana tjedno su u akademiji uz osiguran nadzor, prehranu kao i posebne trenažne aktivnosti. Do ove godine se u starijim selekcijama natjecalo turnirski a od ove sezone, je uvedena liga za U15,U17 i U19. Klubovi su podjeljeni u tri regije i igra se dvokruznim sistemom. Sve troškove takvih liga snosi federacija. U Kini deca ne plaćaju clanarinu. One igrače koje klub selektira ima sve gore navedene pogodnosti kao član kluba. Takvi igrači imaju mogućnost da zive, treniraju i školuju se u klubu u kome su registrovani.

TC: Verujemo da su i uslovi u kojima se radi na daleko višem niovu neko što je to slučaj kod nas. Da li je to tačno.

Z.Jerbić: Svaki klub je opremljen sa svime sto je potrebno za razvoj igrača. Mladim kineskim fudbalerima su dostupni tereni raznih površina i odličnih kvaliteta. Tu su i fitnes sale, ambulante itd... Trenrima su na raspolaganju moderne tehnologije tipa GPS, pulsmetri i razna druga sredstva za rad..Takodjer, djeca imaju učitelje i u klubu, tako da se školska nastava odvija izmedju treninga.

TC: Videli smo da je u kineskim seniorskim klubovima sve veći broj trenera iz Evrope, Brazila, Argentine… Da li je to slučaj i u radu sa mlađim selekcijama i šta kinezi žele da postignu sa tim trendom?

Z.Jerbić: Kao što sam prije rekao zavisno od budžeta kluba, proporcionalan je i broj stranih trenera u njemu. Obzirom da su stvarno dolazili svakakvi treneri koji su se nazivali strucnjacima a to nisu bili, od ove godine je to pooštreno i stvarno je jako teško dobiti radnu dozvolu jer se traži veliki broj papira i garancija. Neki od potrebnih papira pri dolasku su diplome, preporuke, dobar CV, potvrde da nisi kaznjavan, potvrda fakulteta i bivših poslodavaca... Ono što je zanimljivo je to da u Kini svaka škola, klub, gradski i provincijski savez, nacionalni savez moze potpisati ugovor o saradnji sa bilo kojim trenerom, klubom ili federacijim. Kao sto sam rekao srbi vode osnovne škole u Šangaju, Barcelona ima suradnju sa nekoliko klubova, dok npr., jedan francuski klub, Metz, ima ugovor sa čitavom provincijom pa sve škole i klubovi rade francusku metodiku. Na višim licencama predavači su najčešće njemci, a savez vode talijani. Nezamislivo je da jedna akademija nema sve profile struke koji su potrebni za razvoj djece. Koliko je svaki detalj bitan govori i to da su čak i mnogi brazilski treneri angažirani u klubovima da klince uče free style tehnici sa loptom i to po veoma dobrim uslovima.

TC: Imali ste priliku da radite sa kineskim fudbalerima. Kakva su Vaša iskustva i kako se jedan trener sa naših prostora prilagodi na rad sa njima?

Z.Jerbić: Mladi kinezi su u duši borci i sa takvima je veoma lako raditi. Rijetko su umorni i stalno traže još, sto je ponekad za naše trenere previše jer moraju svakodnevno raditi po nekoliko treninga, analiza, predavanja. Takodjer, svaki vikend se prate utakmice iz europskih liga koje se onda analiziraju. Kinezi vole učiti i vole biti učeni tako da stvarno treneri nemaju puno vremena za nešto van nogometa. Netko to moze pratiti a netko ne, pa se desi da odustanu.

TC: Gde je trenutno Kina na fudbalskoj mapi i šta možemo očekivati u budućnosti?

Z.Jerbić: Kina je veliko i dinamično tržište koje puno ulaže u razvoj nogometa. Rekao bih da je sada zlatna groznica u ovome trenutku, bar što se tiče ulaganja i zaintereovanoti za razvoj. U Kini u ovom trenutku ima puno mogućnosti ali se puno i traži, posebno od stranaca koji su tu, upravo zbog toga da bi doneli kvalitet i razvili kineski fudbal. Cilj i vizija Kineskog nogometnog saveza je postati nogometna velesila kroz period koji nije jasno definiran ali je kontinuitet bitan. Iluzorno očekivati da bi se kineski model nogometa mogao preslikati na bilo koju zemlju ex-Yu prostora, jer su ulaganja ogromna. Sve ovo što se sada radi u Kini za nogomet je državni projekt, dok se kod nas klubovi koji rade sa decom i dalje muče sa loptama i markirkama, naplatom članarina, traženjem sponzora itd…

TC: Gopsodine Jerbiću,Talent Centar Vam se zahvaljuje na odvojenom vremenu i zainteresovanosti da razgovarate sa nama kako bi svim našim pratiocima približili fudbal u jednoj dalekoj zemlji ali zemlji velikih mogućnosti od koje tek možemo očekivati puno u odnosu na ulaganja koja su evidentna i želju da se, u godinama pred nama, približe svetskom vrhu. Isto tako, verujemo da će Vaša priča značiti mnogim domaćim trenerima i klubovima kako bi na kineksomfudbalskom  tržištu našli proctor za svoj rad i uticaj.
 

TC - EDU

Nazad

Kontakt

Telefon: +381 64/ 00 15 927

Adresa: Beograd – Šabac (Srbija)

E-mail: talent.centar@gmail.com

Pratite nas